"Ma kakvi sotonisti!? Buntovni tinejdžeri ili pijanci!"

Nakon što je nepoznati počinitelj na zadarskom Gradskom groblju prije koji dan počupao i preokrenuo naopako križeve sa sedamdesetak grobova, iznova se procijedila priča o kakvim sotonističkim sektama u Zadru koje bi opisanim izvodile svojvrstan sotonistički “obred”. Takvo što trenutačno je za Z NET demantirao poznati domaći alternativac, Drago Plečko.
* Koliko je u opisanom događaju sotonizma, a koliko je to zapravo čin vandala ili, kako ih mediji, nazivaju “poremećenog uma”? O čemu se zapravo radi?
– Ima nekoliko mogućnosti. Najvjerojatnije je riječ o tinejdžerima koji time podsvjesno izražavaju otpor spram društva i krize u cjelini, ali i religije. Dolazi, dakako, u obzir i osoba sa psihičkim problemima, no sve se doima preorganizirano, dakle vjerojatno se radi o više osoba, dok pojedinci obično ostave scenu u kaotičnom stanju. U konačnici nije isključeno da se radi o osobama u pripitom stanju. No, obično u takvom slučaju zaostaju razbijene boce, opušci cigareta ili nešto slično. Konačno, nije isključeno da je to netko učinio pod utjecajem goleme količine knjiga koje se bave urocima, magijom i drugim srednjevjekovnim praznovjerjem.
* Nedavno smo pisali o momku iz Šibenika koji je nestao 1986. godine i od tada mu se gubi svaki trag. Navodno je ubijen u sotonističkom ritualu na jednom otoku kraj Zadra. Tijelo mu nikada nije pronađeno. Jeste li čuli za taj slučaj i koliko to može imati veze sa sotonizmom?
– Načuo sam neke priče o ubojstvima u sklopu sotonističkih rituala, ali je obično kod tako ekstremnih slučajeva u pitanju organizirana grupa, potrebne su pripreme i iza takva rituala zaostaju artefakti koje je teško očistiti, a još je teže ukloniti bez traga tijelo. Spominjete “momka iz Šibenika”, ali ne i ime i dodatne detalje. Urbani mitovi tog tipa izuzetno su česti pa treba biti oprezan. U SAD-u godišnje netragom nestane 700.000 osoba, ali gotovo nikada nitko ne sumnja na sotonističke rituale, iako su tamo takve stvari razvijenije mnogo više.
* Možete li komentirati slučaj Aleksandra Milesa za kojeg se govorilo da pripada sotonističkoj sekti zvanoj “Crna Ruža”? Postoji li ta sekta? Jeste kada čuli nešto o njoj? Koliko ima istine u svemu tome?
– “Crna ruža” je izmišljotina koju su prilijepili Željku Malnaru koji je u Dugom Selu zalazio u kafić “Garuda” koji je ime dobio po indijskoj mitskoj ptici. U isti je kafić zalazila 15-godišnja djevojčica koja je počinila samoubojstvo, a počelo se pričati da se prije tog čina odjenula u crnu odjeću. Kako je Malnar u svojoj knjizi “U potrazi za staklenim gradom” pisao o kultu Crvene ruže, čini mi se u Afghanistanu, jedan je zagrebački – ne baš bistar – novinar sve to sklopio u jednu priču i proglasio Malnara vođom sekte Crna ruža, što je notorna glupost zbog koje je Malnar, međutim, imao mnogo neugodnosti. Aleksandar Milles je bio poremećeni vlasnik nekoliko videoteka, a u filmove je utiskivao subliminalne sotonističke poruke, najčešće broj 666. Kako je pokrao značajne količine građe iz Sveučilišne i nacionalne biblioteke i prodao je u Austriji, dobio je višegodišnju robiju. Za vrijeme odsluženja kazne je počinio samoubojstvo. Nije imao veze s nikakvim sektama.
* Jedna od teorija je da je sotonizam u bivšoj Jugoslaviji izmislila Udba kako bi se mogla rješavati onih koji su im smetali, a onda to pripisati nekakvim zlim silama.
– Sumnjam, imali su na raspolaganju jednostavnija sredstva za uništavanje ljudi. Istina je, međutim, da postoji sumnja da su na platnom spisku imali ljude koji su lansirali takve priče u sklopu eksperimentiranja vezano uz psihološki rat protiv ideološkog neprijatelja, konkretno Crkve. No, to su samo špekulacije. Udba je kao tajna policija stajala vjerojatno iza dosta ubojstava ali naprosto je smiješno špijunažu i opasne igre produžene ruke politike trpati u isti koš sa srednjevjekovnim praznovjerjem koje je, nakon uzleta Crkve Sotone Szandora LaVeya, posve splasnulo. Osim toga, LaVey se dobro zajebavao, a nije ubijao ljude.
* Koliko onda uopće – i u kojim situacijama – ima istine u tim pričama o sotonizmu?
– Izvan traženja uzbuđenja i uvrnute zabave – vrlo malo. Postoje u raznim religijama pojmovi, figure koje su pandan onome što mi zovemo Sotonom, kao npr. kod Sikha Kal Niranjan. No, nikakvi se krvavi rituali uz to ne vezuju. Sotone danas nose najskuplja odijela, Rolexe, voze se u skupim automobilima, muljaju sa stotinama milijuna kuna, zloporabe svoje položaje i kradu i tako doprinose krizi u kojoj se ova zemlja nalazi, pa i tolikoj nezaposlenosti i nesigurnosti. Otkrijte tajne račune i otkrili ste Sotonino skrovište.
* Kakav je profil ljudi koji sebe nazivaju sotonistima?
– Riječ je o egzibicionistima koji nemaju drukčijeg načina afirmirati se osim patološkim idejama. Ili su u pitanju klinci, zajebanti koje silno zabavlja galama koja se digla radi jednog necivilizacijskog i uvredljivog čina oskrvnuća grobova.